Roman "Sto godina samoće" najpoznatije je djelo Gabriela Garcíe Márqueza, vjerojatno najzaslužnije za Nobelovu nagradu koja mu je uručena. Roman je "kratka" fabula sâmog sebe i prilično ga je teško…
Prvi dojam nakon čitanja ove knjige je, usprkos prigovaranju kojemu sam katkad sklon, sreća što sam rođen upravo u ovo vrijeme, na ovom sjecištu paralela i meridijana. Drugi, onaj koji…
Knjiga mi je bila na popisu za pročitati, iako ne znam više ni kako ni zašto ni kad sam je na popis stavio. Nisam ništa znao o njoj, tako da…
Nakon lošeg početka s Gabrielom Garcíom Márquezom u „Patrijarhovoj jeseni“, bijah odlučio odmah u početku odustati u slučaju da romanom ponovo slobodno prostruji autorova svijest. Međutim, to se nije dogodilo.…
Oduvijek sam volio čitati. Još kao klinac gutao sam knjige. Sve osim lektire. O lektiri nemam baš dobro mišljenje, smatram da je neprimjerena dobi djece u kojoj ju trebaju čitati.…
Tako sam želio da mi knjiga bude briljantna… Nakon prijateljičine oduševljenosti njome i superlativa još jedne prijateljice, gotovo sam osjećao moralnu obvezu da mi bude briljantna. I trudio sam se…
S obzirom na to da je knjiga klasik, a da sam je ja tek sad uzeo na čitanje, ne mogu reći da nije bila opterećena bremenom očekivanja, iako se sve…
Sjeta… Sjeta i čežnja, turobno oplakivanje nečega što se više nikad neće vratiti i čeznutljivo uzdisanje melankolije natopile su stranice ovog romana, tako jednostavno napisanog, a tako duboko ostavljajućeg traga.…
Pretpostavljam da utopije imaju takvo djelovanje… Bijah opčinjen čitanjem ove knjige, pročitah je u 4 sata, srce mi je treperilo poput vršaka plamičaka u razigranom plesu u starim kaminima San…
Pročitah Ciganina, ali naljepšeg. Otkuda početi, kako nastaviti, a nekmoli završiti... Prva misao mi je da se moram ići otuširati... osjećam se nekako prljavo. Tako je knjiga nekako mračna, maglovita,…