Povijest Gradske knjižnice Velika Gorica
Tradicija knjižničarstva u Velikoj Gorici traje otkako je godine 1885. na inicijativu tadašnjeg turopoljskog župana Stjepana pl. Josipovića u okvirima djelovanja privremenog društva “Sloga” utemeljena Prva čitaonica u Velikoj Gorici. Krajem 2017. godine tijekom svojih istraživanja građe u Hrvatskom državnom arhivu gospodin Aleksandar Božić slučajno je među nerazvrstanim materijalima pronašao pravila Prve čitaonice u Velikoj Gorici datirana 8. ožujka 1885.
Svojim korisnicima novoosnovana čitaonica nudila je 19 naslova novina, časopisa i revija koje su mogli čitati u prostoru čitaonice koji se nalazio u prostorijama svratišta “K Bieloj Ruži”. Godine 1920. turopoljski župan Franjo pl. Lučić službenim proglasom upućuje svim ovlaštenicima Plemenite općine turopoljske poziv za osnivanjem čitaonica i knjižnica diljem Turopolja, a već je tada u planovima i razmišljanjima prisutna misao da velikogorička čitaonica postane matičnom centralnom knjižnicom svih ostalih turopoljskih pučkih knjižnica.
U općim Pravilima sastavljenima za potrebe osnivanja seljačkih sučijskih čitaonica navode se među ostalim i prava i dužnosti članova koji: “…Imadu pravo polaziti društvenu čitaonicu, posudjivati knjige iz društvene knjižnice, suradjivati u društvenom radu, prisustvovati u svim društvenim priredbama.”
Razvoj knjižničarstva u Velikoj Gorici nastavlja se nakon Drugog svjetskog rata kada od 1953. do 1960. godine knjižnica nastavlja djelovanje kao samostalna ustanova pod imenom Kotarska narodna knjižnica. Od 1960. godine ulazi u sastav Narodnog sveučilišta u čijoj zgradi tri godine kasnije dobiva i vlastiti prostor koji koristi do danas. Od 1961. godine organiziran je slobodan pristup za korisnike. Godine 1978. pokrenuti su programi za djecu predškolskog i školskog uzrasta, igraonica i pričaonica, te pokretna knjižnica koja je opsluživala 7 radnih organizacija na području Turopolja.
Otvaranjem Područne knjižnice Galženica 1980. godine i knjižne stanice u naselju Podbrežnica širi se knjižnična mreža velikogoričkog područja te se uvodi cjelodnevna otvorenost knjižnice za korisnike. Korisnicima je okrenut i čitav niz organiziranih aktivnosti poput raznih aktivnosti za djecu i mladež (posebno u to vrijeme najsuvremenije opremljen dječji kutić u Ogranku Galženica) te izložaba, književnih susreta, tribina, predavanja i drugih kulturnih programa za odrasle.
Godine 1990. preuređen je prostor Središnje knjižnice, čime je na nezadovoljavajućih 202 m2 korisnicima ponuđen slobodan pristup za odrasle, slobodan pristup za djecu i mladež, čitaonica dnevnog tiska sa 10 mjesta, 2 izdvojena radna mjesta za individualni rad za odrasle, čitaonični dio za djecu i mladež sa 12 mjesta, izdvojena 2 radna mjesta za individualni rad djece, 2 radna mjesta za rad na računalima za djecu te kutić za predškolce s malom tribinom.
Od 1999. godine Gradska knjižnica Velika Gorica djeluje kao samostalna javna ustanova, a nastavlja djelovati u dotadašnjim prostorima Pučkog otvorenog učilišta Velika Gorica (ranije Narodno sveučilište “Juraj Kokot”). Nakon privremenog izmještanja Središnje knjižnice radi preuređenja zgrade učilišta, godine 2006. u istoj zgradi knjižnica ulazi u obnovljeni i reorganizirani prostor, koji se sastoji od Središnjeg odjela za odrasle u prizemlju te novootvorenog, zasebnog, suvremeno opremljenog Dječjeg odjela u potkrovlju zgrade. Osuvremenjen i novoopremljen prostor knjižnice pokušava ići u korak sa suvremenim potrebama današnjih korisnika knjižnice. Područna knjižnica Galženica i dalje djeluje na zasebnoj lokaciji u prostoru Doma kulture Galženica.
Od početka 2008. godine sve su tri lokacije umrežene, čime je korisnicima omogućeno korištenje usluga knjižnice u svim lokacijama sa jedinstvenom članskom iskaznicom.