Jedan od amaterskih likovnih umjetnika koji se prijavio na 3. Poziv za izlaganje amaterskih likovnih radova u Područnoj knjižnici Galženica je i Stjepan Slukan. Njegove radove možete razgledati u izlogu.

Biofrafija:

“Rođen sam prije 66 godina u Vinkovcima, gdje sam završio osnovnu školu i dva razreda
gimnazije. I već tada sam počeo crtati i slikati te pokazivati interes za likovnu umjetnost
uopće. Vjerojatno i zbog moga tate i strica, koji su bili dobri crtači. U to vrijeme je i naivna
umjetnost bila jako popularna i ja sam bio zadivljen slikama naivnih umjetnika. Sat povijesti likovne umjetnosti u gimnaziji mi je uvijek brzo prošao. Preselivši se sa roditeljima u Veliku Mlaku nastavio sam u gimnaziji,u Zagrebu, sa velikim zanimanjem tu moju
praksu odnosno naviku. Često sam za vrijeme nastave crtao portrete i karikature
nastavnika, koji za taj moj hobi nisu uvijek pokazivali razumijevanje. “Gutao” sam različite stripove, najviše američke o super junacima, posjećivao izložbe te se sam educirao čitajući.
U Višoj građevinskoj sam imao predmet Tehničko crtanje i nacrtna geometrija te sam bio
primoran razmišljati i crtati. Precizno, točno i strogo kontrolirano.
Nakon završetka Više građevinske škole, kao inženjer građevinarsta, sam se zaposlio i
oženio. Iako sam puno putovao po bivšoj državi, u vezi posla, uvijek sam našao vremena
za posjećivanje izložbi i slikanje. Uglavnom sam svoje slike poklanjao prijateljima i rodbini kao prikladni dar za rođendan ili vjenčanje.
Prvu grupnu izložbu ima sam baš u knjižnici Galženica, negdje 1985. godine. Teme su
uglavnom bili pejzaži, mrtva priroda i karikature. Brze portret karikature su uvijek bile moja strast. Sve je to naravno bilo na nivou hobija. Slike su uglavnom slikane uljem na platnu. Nedugo zatim, nekoliko godina prije rata, odlazim sa obitelji u Švicarsku. Iako je Švicarska, uz Japan zemlja u kojoj se najviše radi, odnosno koja ima najduže radno vrijeme, ja sam nalazio vremena za slikanje. Kolegama sa posla sam crtao, po narudžbi
njihove kućne ljubimce, kuće i pejzaže. Ponekad sam se odvažio i na ulicama crtao
portrete i karikature. U to vrijeme ima sam nekoliko grupnih i samostalnih izložbi. Radio sam različite pomoćne poslove i mijenjao mjesta stanovanja. To mi je otvorilo nove perspektive i poglede na svijet. Kada sam dobro naučio njemački jezik, upisao sam višu psihijatrijsku školu, završio je i
zaposlio se kao viši psihijatrijski bolničar u bolnici. Moram reći, da sam se tu našao i zavolio sam svoj posao. Druženja i razgovori sa ljudima, pacijentima i kolegama promijenili su moju sliku o svijetu i smislu života. To se odrazilo i na moje slikanje. U to vrijeme sam slikao pejzaže akrilom na drvenim pločama ali sam se sve više počeo baviti instalacijama i grafikom. Naiva mi je uvijek bila draga, te sam se okušao i u njoj. Tu mi je Ivan Rabuzin bio uzor. Uglavnom sam sudjelovao sa nekoliko djela na grupnim izložbama ali sam imao i nekoliko manjih samostalnih izložbi. Slikanje i crtanje su ostali moja velika ljubav ali još uviiek na
nivou hobija. 
Sada sam umirovljen i nadam se da ću naći više vremena za tu moju “prvu ljubav”…

Fotografije: arhiva Stjepana Slukana

Izložba se može razgledati od 02. do 15. veljače 2026.”