Radno vrijeme knjižnice: Kliknite ovdje

Skrivena blaga Europske unije – preporuke

U redu, svi znaju za klasike europskih književnosti poput Dantea, Shakespeara, Molierea, Kafke, Manna, Baudelairea, Austen pa i za ove nove pisce kao što su Kundera, Jelinek, Nothomb, Zafon, Larsson, Pamuk pa čak i Noteboom, ali postoje i knjige koje se neupadljivo uvlače u srca čitatelja bez prevelike medijske pompe. O takvim knjigama ovdje želimo govoriti. Netko drugi sigurno bi odabrao neke druge – ovo je naš izbor!

Knjiga o ljetu

Tove Jansson: Knjiga o ljetu

Mala, kratka i slatka priča o ljetnom druženju djevojčice i njezine bake na minijaturnom finskom otoku, ubraja se u klasična djela skandinavske književnosti, ponekad u dječje klasike, a ponekad u ‘prave’ klasike za odrasle. Kao i većina njezina opusa, ova knjiga izmiče svim klasifikacijama. U njoj nema avantura od kojih staje dah, nema čudovišta koja treba savladati, ali postoji niz svakodnevnih situacija, rituala i razgovora koji pokazuju da je život sam avantura koju treba preživjeti, i da nas otoci mogu štošta o tome naučiti.

Čovjek koji je sadio drveće

Jean Giono: Čovjek koji je sadio drveće

Priča o usamljenom pastiru koji čitav život u nekoj tamo zemlji nedođiji sadi stabla, danas bi nam više nego ikad mogla poslužiti kao nadanuće – nadahnuće za zdrav, ekološki osviješten život, život koji umiruje i usporava, donosi povratak nekim zanemarenim vrijednostima. Ova knjiga kao metafora stvaranja nadahnuta je provansalskim šetnjama autora i njegovog oca tijekom kojih su sadili žireve i zamišljali kako izrastaju u velike hrastove. Ovaj mali roman o velikom čovjeku smatra se klasikom ekološke literature.

Ljubav malim slovima

Francesc Miralles: Ljubav malim slovima

Tako je pitka, ali ne i plitka, ova lijepa katalonska priča i kad ju pročitate, to se dogodi tako brzo da mislite da mora da ste nešto preskočili, pa morate sve ispočetka, i to sa guštom. Divno je znati da još uvijek postoji lijepa, pametna i čitljiva književnost.

Otmjenost ježa

Muriel Barbery: Otmjenost ježa

Iza neobičnog naslova kriju se još neobičniji likovi u jednoj pomalo običnoj priči o prijateljstvu, a možda i ljubavi. Sa korica: „Inteligentan, malo karikaturalan, ali suptilan i duhovit, roman Muriel Barbery svojom otmjenošću predstavlja štit od najezde ambijentalne prostote današnje proze, te donosi osvježenje u zamornu recepciju industrijaliziranog i komercijaliziranog romana koji njome prevladava“. Slažemo se.

Elijahova stolica

Igor Štiks: Elijahova stolica

Divno, divno, divno korištenje jezika već davno nije čitano, a uživo i slušano, u nekoga od hrvatskih autora. Divno, divno pripovijedanje, sa glavom i repom, i pričom koja stoji. To je jedan od onih romana zbog kojih vam bude drago što imamo književnost, i na koncu autora kojeg se ne bi posramile ni puno veće književnosti od naše.

Sinuhe Egipćanin

Mika Waltari: Sinuhe Egipćanin

Staro, ali dobro. Pitko, veličanstveno djelo koje opisuje doba starog Egipta iz pera već pomalo zanemarenog novinara, pjesnika, pripovjedača i „povijesnog arheologa“ Mike Toimija Waltarija. „Sinuhe Egipćanin“ pripovijest je u kojoj je Waltari ostvario bogatu sliku čovjeka i njegovih najistančanijih strasti neovisno o vremenu i prostoru, društvenom uređenju, položaju, kulturi ili vlasti.

Kad svijeće dogore

Sándor Marai: Kad svijeće dogore

Daleko prije suvremene teorije komunikacija, Sandor Marai napisao je svoj roman Kad svijeće dogore – roman o međuljudskim odnosima kakvi bi trebali biti, a ne kakvi uglavnom jesu, roman o prijateljstvu i ljubavi.

„Čovjek zamišlja – i moj otac je još to tako shvaćao – da je prijateljstvo služba. Kao ni zaljubljenik tako ni prijatelj ne očekuje nagradu za svoje osjećaje. Ne želi protuuslugu, ne vidi nestvarnim biće koje je odabrao za prijatelja, poznaje mu greške i prihvaća ga sa svim posljedicama. To bi bio ideal. I odista, vrijedi li živjeti, biti čovjek bez takva ideala?“

Samoća primarnih brojeva

Paolo Giordano: Samoća primarnih brojeva

Neobično je kako je ova bolna priča o traumi i samoći doživjela čak i ekranizaciju koja je, još neobičnije, zaigrala i u našim kinima! Priča je pisana izbrušenim stilom koji u ustima ostavlja tako gorak okus, a unatoč tome, ili baš zbog toga, svaki je njezin djelić čista emocija, i možda upravo taj spoj suzdržanosti izraza i onoga što vrije ispod površine osvaja sve više čitača… U svakom slučaju, čim stignemo, provjerit ćemo i novi Giordanov naslov koji je upravo stigao na police knjižara, a uskoro ga možete očekivati i u vašoj knjižnici.