Radno vrijeme knjižnice: Kliknite ovdje

Hrvatske književne zvijezde, pisci i ilustratori tijekom Mjeseca hrvatske knjige 2021.gostuju u Gradskoj knjižnici Velika Gorica

Kao i proteklih nekoliko godina, Mjesec hrvatske knjige u Gradskoj knjižnici Velika Gorica započinjemo malim književnim festivalom Turbooks, u kojem ćemo kroz tri dana ugostiti renomirane hrvatske autorice i autore poput Ivane Šojat, Želimira Periše, Ivane Bodrožić te ilustratora Nike Baruna.

Književne susrete začiniti će i gostovanja Maje Šimleše, Jasminke Tihi-Stepanić te Milana Majerović-Stilinovića, te pjesnikinje Eveline Rudan i pjesnika Miroslava Kirina.

Ivana Šojat

ivana šojat

Rođena 26. veljače 1971. godine u Osijeku, gdje sam završila gimnaziju (novinarsko usmjerenje) i dvije godine studija matematike i fizike na Pedagoškom fakultetu. Studij je kraju zapravo priveo Domovinski rat u koji sam se još početkom kolovoza uključila kao dragovoljac. Godinu dana sam zatim (1992.-1993.) u Uredu Ministarstva obrane za odnose s UN-om i Europskom Unijom radila kao tajnica i prevoditeljica.

1993. odlazim u Belgiju gdje sam živjela osam godina, završila studij francuskoga jezika. Godinu sam dana radila kao dopisnik Glasa Slavonije iz Bruxellesa. Već devet godina aktivno se bavim književnim prevođenjem. Suradnik sam brojnih književnih revija: Književna revija (prijevodi: M. Couturier, R. Barthes, Lecarne), Europski glasnik (prijevodi: E. Brogniet, J.-L. Wauthier, Deblue), MogućnostiKnjiževna rijeka (poglavlje vlastita romana «Šamšiel» i poezija, te prijevod poezije belgijskog pjesnika S. Delaivea), Zarez (poezija), Quorum, Kolo, Nova Istra (vlastita poezija), Vijenac, Dubrovnik, Forum, Književna Republika, Poezija, Riječi, the Ugly Tree i Le Fram (vlastita poezija na francuskome jeziku). Napisala sam i zbirku poezije na francuskome jeziku «Saint Espoir» koja još nije objavljena, no čiji su dijelovi objavljeni u belgijskom književnom časopisu «Le Fram». Književni i pjesnički krug iz Kraainema (Bruxelles) je zbirku proglasio najboljom od njima pristiglih rukopisa 1999. godine.

U Hrvatsku sam se definitivno vratila 2001. i zaposlila se u osječkom HNK-u, gdje u opernome ansamblu.  Godinu dana sam pisala kolumnu u Magazinu,  tjednome prilogu Glasa Slavonije, a najbolji su tekstovi 2006. u nakladničkoj kući Alfa ukoričeni pod naslovom „I past će sve maske…“

Od 2003. sam članica Društva hrvatskih književnika.

Izvor: http://dhk.hr/clanovi-drustva/detaljnije/ivana-sojat-kuci

Želimir Periš

Rođen 1975. u Zadru. Diplomirani inženjer računarstva.

Vodio je OtPis – radionice kreativnog pisanja u Zadru i Zapis – udrugu zadarskih pisaca, s kojima je organizirao mnoge književne programe uključujući Kalibar bestival 2013-2018.

Za priče je dobio nagrade Sfera 2002, Lapis Histriae 2012, te finala: Lapis Histriae 2013, Vranac 2014, FEKP 2014.

Autor je društvene igre Strašne žene 2018.

Objavio je:

Mučenice (zbirka priča), Algoritam, Zagreb, 2013.  (adaptirano u dvije kazališne predstave: kazalište Joza Ivakić Vinkovci i Akademija za umjetnost i kulturu u Osijeku, te Dramska Amaterska Družina Vodice; slovensko izdanje: Modrijan založba, Ljubljana, 2014.; bugarsko izdanje: Sofia, 2020. )

Mima i kvadratura duga (roman), Algoritam/24 sata, Zagreb, 2014. (finale tportala za roman godine)

Mima i vaše kćeri (roman), 24 sata, Zagreb, 2015.

x (pjesme), Algoritam, Zagreb, 2016.

Žuti bog (priče), C.A.S.H., Pula, 2020. (zajedno s Maer i Perić)

Mladenka kostonoga (roman), OceanMore, Zagreb, 2020. (nagrade: Kočićevo pero, tportal za roman godine)

Straška postavlja teška pitanja (slikovnica), Fierce Women, Zagreb 2021.

Izvor: https://hrvatskodrustvopisaca.hr/index.php/hr/clanstvo/clan/zelimir-peris

Ivana Bodrožić

ivana bodrožić

Rođena sam 1982. godine u Vukovaru u kojem sam živjela do ljeta 1991., a iz kojeg sam s bratom otišla na ljetovanje ne znajući da se zbog rata više nikada nećemo vratiti. Osnovnu školu završila sam u Kumrovcu, a gimnaziju u Zagrebu. Konstanta tog prognaničkog dijela života i života u đačkom domu za mene su bile vijesti i knjige koje sam posuđivala, a ponekad i krala. Magistrirala sam filozofiju i kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Za prvu zbirku poezije Prvi korak u tamu objavljenu 2005. godine dobila sam nagradu Goran za mlade pjesnike te nagradu Matice Hrvatske Kvirin, za najboljeg pjesnika do 35 godina. Pet godina nakon pjesničke zbirke objavila sam svoj prvi roman Hotel Zagorje koji je uvelike obilježio moj životni i profesionalni put usmjerivši me isključivo prema bavljenju književnosti. Ubrzo nakon izlaska romana počinjem djelovati u statusu samostalne umjetnice unutar kojeg se i danas bavim književnim i kulturnim radom.

Osim pisanja proze i poezije pišem kolumne za novine i portale, vodim književne radionice kreativnog pisanja, programska sam koordinatorica Zagreb Book Festivala te na različite načine surađujem s drugim umjetnicima i udrugama iz polja kulture.

Moje knjige prevedene su na dvanaest jezika (engleski, njemački, francuski, talijanski, češki, danski, španjolski, makedonski, bugarski, slovenski, mađarski, turski), objavljene u trinaest zemalja, a tri naslova objavljena su u SAD-u, kao i audio knjiga The Hotel Tito.

Za svoj rad dobila sam važna priznanja i književne nagrade, domaće i međunarodne kao što su Kiklop za najbolji roman, Edo Budiša, Balkan Noir, Ulysse Prix (Francuska) te sam gostovala na različitim sajmovima, čitanjima i književnim festivalima u Leipzigu, Frankfurtu, Beču, Beogradu, Berlinu, Parizu, Torontu, Bostonu, New Yorku, Londonu i drugima.

Pjesme su mi uvrštene u brojne antologije europske poezije poput njemačkog izdanja Grand Tour, a priče i ulomci romana objavljivani u mnogim književnim časopisima u Europi i SAD-u (Asymptote, Agni).

Prema zbirci priča 100% pamuk Narodno pozorište Zenica uprizorilo je predstavu Pukotine, a u režiji Anice Tomić u dramskom kazalištu Gavella postavljena je predstava Hotel Zagorje koja je dobila Nagradu hrvatskog glumišta za najbolju predstavu 2020. godine.

Živim u Dugom Selu između vlaka i šume.

Izvor: https://ivanabodrozic.com/biografija/

Maja Šimleša

maja šimleša

Rođena sam u Zagrebu prije četrdeset godina. Odmalena sam voljela slikovnice i knjige, a raznorazne priče i scenarije smišljala sam i sama. Kad bih ih pokušala oživjeti u stvarnosti, obično bih razveselila svoje roditelje – skidali su me s prozora, gelendera, čak i lustera te pokušavali uvjeriti da je pogubno hodati strmim stubama u prevelikim i previsokim štiklama. Danas sam simultana prevoditeljica i profesorica koja obožava svoj posao. A kad skinem slušalice i uskočim u tenisice, uživam u onim drugim životnim ulogama koje su me najviše definirale – udana sam i mama 9-godišnje djevojčice. Ponekad se i sama osjećam kao dijete; uz nepresušnu želju za igrom i vrckavu maštu i dalje smišljam priče, avanture i iznenađenja, tražeći nove prozore u svijet. I svim srcem vjerujem da je to najdragocjenije nasljeđe koje ostavljam svojoj kćeri.

Izvor: https://www.ljevak.hr/11878-maja-simlesa

Jasminka Tihi-Stepanić

jastihst

Rođena sam 3. 11. 1958. godine u Velikoj Gorici, Republika Hrvatska. Živim i radim u rodnome gradu. Osnovnu školu završila sam u Velikoj Gorici, a  Gimnaziju Ljudevita Gaja u Zagrebu. Na Odsjeku za jugoslavenske jezike i književnost, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, diplomirala sam 1982. godine i stekla stručni naziv profesora hrvatskoga jezika i književnosti. Iste sam godine počela raditi u OŠ Eugena Kvaternika u Velikoj Gorici kao učiteljica Hrvatskoga jezika. Cijeli svoj profesionalni radni vijek provodim u toj školi. Stručni naziv učitelja mentora stekla sam 2011. godine. Uskoro se nadam promaknuću u zvanje učitelja savjetnika. Aktivan sam član Društva profesora hrvatskoga jezika. Članke iz nastavne prakse objavljivala sam u Metodičkim profilima i, u novije vrijeme, u Zagovoru jezika hrvatskoga. Stalna sam suradnica Ljetopisa grada Velike Gorice gdje objavljujem članke vezane uz kulturni život Velike Gorice i okolice.

Sudjelovala sam u projektu Društva profesora hrvatskoga jezika Veliki rječnik hrvatskih mjesnih govora koji je objavljen u elektroničkom obliku na stranici http://www.dphj.hr Nasta.vila sam rad na rječniku i tako je nastao Rječnik sela velikogoričke Posavine – Bukevja, Čreta Posavskoga, Obedi i Sopi Bukevske koji obuhvaća preko 4 300 natuknica. Rječnik će biti objavljen u izdanju Gradske knjižnice Velika Gorica.

Recenzentica sam integriranih udžbenika Školske knjige Kocka vedrina (5. – 8. r.) i jedna od autorica priručnika za učitelje za 6. i 7. razred. U integriranim udžbenicima Kocka vedrine 5 Kocka vedrine 7 nalaze se odlomci iz moga romana Imaš fejs? Od 2011. godine bavim se književnim radom. Članica sam Društva hrvatskih književnika za djecu i mlade. Moj roman Imaš fejs? (Alfa d. d., Zagreb) dobio je Nagradu „Mato Lovrak“ za najbolji roman za djecu i mlade objavljen u 2011. godini. Na 9. međunarodnom festivalu radiodrame za djecu i mlade Prix Ex Aequo 2012. u Bratislavi, posebnom nagradom, koju dodjeljuje Međunarodna unija za dječju knjigu (IBBY), nagrađena je radioigra Imaš fejs? Hrvatskog radija, nastala prema mome romanu. Prema podatcima Knjižnicama grada Zagreba (Večernji list, 18. 3. 2013. ),  roman Imaš fejs? najčitaniji je roman za mlade u 2012. godini. Roman je 2012. godine bio tema dvaju nacionalnih kvizova – Nacionalnog kviza za poticanje čitanja (u organizaciji Knjižnica grada Zagreba) i kviza Čitanjem do zvijezda (u organizaciji Hrvatske mreže školskih knjižničara). Drugo izdanje romana objavljeno je sredinom 2012. godine. Na Međunarodnoj studentskoj konferenciji Pontes poeticae, održanoj na Filozofskom fakultetu u Osijeku 23. i 24. 5. 2014., Karmela Jelčić održala je izlaganje Odnos etičkog i estetskog u dječjem romanu Imaš fejs? Jasminke Tihi-Stepanić.

Izvor:http://dhk.hr/clanovi-drustva/detaljnije/jasminka-tihi-stepanic

Evelina Rudan

(Pula, 1971). Diplomirala je kroatistiku i južnoslavenske filologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radila je u Pazinskom kolegiju – klasičnoj gimnaziji kao profesorica hrvatskog jezika i književnosti i nakladničkom poduzeću “Josip Turčinović” (Pazin) kao lektorica, novinarka i urednica. Od 2000. zaposlena je kao zn. nov. na projektu Novi zapisi hrvatske usmene književnosti (voditelj: prof. dr. Stipe Botica) pri Katedri za hrvatsku usmenu književnost Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U okviru projekta arhivirala je i klasificirala suvremene zapise (prikupljana građa u razdoblju od 1986.) te surađivala na izradi računalnog kataloga za arhivu prikupljene građe. Sudjelovala je u izvođenju nastave seminara za studente kolegija Hrvatska usmena književnostPredaja kao žanrHrvatska usmena književnost 18. stoljećaIz povijesti hrvatske usmene književnostiTeorija i poetika hrvatske usmene književnosti i Tipologija malih literarnih formi. Provodila je terenska istraživanja u Slavoniji, Zagrebu, a najopsežnije u Istri u razdoblju od 2000. do 2003. (43 rkp. i audio-zbirke).

Sudjelovala na domaćim i inozemnim znanstvenim skupovima.

Doktorsku disertaciju pod naslovom: Nadnaravna bića i pojave u usmenim predajama u Istri obranila je 2010. godine.

Bila je tajnica Zagrebačke slavističke škole (2000. – 2003.). Objavila zbirke pjesama: Sve ča mi rabi ovega prolića (2000.), Posljednja topla noć (sa S. Lipovcem i D. Peričićem) (2002.), Breki i ćuki (2008.) te Pristojne ptice (2008.).

Izvor: http://kroat.ffzg.unizg.hr/index.php/usmena-knjizevnost1/72-evelina-rudan

Miroslav Kirin

miroslav kirin

Miroslav Kirin rođen je 1965. u Sisku. Piše poeziju, prozu i eseje te prevodi s engleskog. Objavio je osam pjesničkih zbirki, fotoesejističku knjigu Iskopano (2012.), slikovnicu Zimska potraga (2015.) u suautorstvu s umjetnikom Mingsheng Pijem i autofikcionalni roman Album (2001.), za koji je dobio Nagradu Jutarnjeg lista za najbolje prozno djelo u 2001. godini. Član je programskog odbora Goranova proljeća. Živi u zagrebačkom Central Parku.
Objavio:
Od nje do vječnosti, poezija (Goranovo proljeće, 1989., nagrada Goran za poeziju)
Tantalon, poezija (Meandar, Zagreb, 1998.)
Album, roman (Vuković & Runjić, Zagreb, 2001.)
Zukva, poezija (Vuković & Runjić, Zagreb, 2004.)
Iza renesanse, poezija (Matica hrvatska, Sisak, 2004.)
Jalozi, poezija (Vuković & Runjić, Zagreb, 2006.)
Zbiljka, poezija (Vuković & Runjić, Zagreb, 2009.)
Iskopano, fotografije i kratki eseji o fotografiji (Vuković & Runjić, Zagreb, 2012.)
Zenzancije, poezija (Vuković & Runjić, Zagreb, 2013.)
Hipernovalis, poezija (Vuković & Runjić, Zagreb, 2015.)
Lirka, poezija (Vuković & Runjić, Zagreb, 2018.).
Malešne (Fraktura, Zaprešić, 2019.)

Izvor: https://fraktura.hr/autori/miroslav-kirin

Milan Majerović-Stilinović

fbthdr

Rođen je 1972. godine. Kao diplomirani i slobodni novinar radio je u dnevnim listovima, na radijskim postajama, web portalima i internetskim televizijskim programima. Još uvijek najviše prepoznatljiv kao TV reporter, urednik i voditelj, posljednjih godina radi kao samostalni savjetnik za odnose s javnošću. Početkom 2019. godine pokrenuo je Facebook blog “Što sam naučio na planini” koji je postao osnovom za njegovu prvu knjigu. Sretno i veselo sa suprugom i troje djece živi i radi u Zagrebu.

Izvor: https://www.ljevak.hr/12432-milan-majerovic-stilinovic

Niko Barun

niko barun

Niko Barun hrvatski je karikaturist i ilustrator. Eksperimentira s različitim stilovima, pa se jedno od njegovih djela možda razlikuje od druge umjetnosti. Njegovi stripovi uključuju Krapinjonci, Pipo, Malu povijest novca i mnoge druge. (prevedeno s engleskog jezika)

Izvor: https://en.wikipedia.org/wiki/Niko_Barun

Skip to content